S proljeća volim te, Boko,
prelitu sunčevim sjajem,
u tvom starinskom branu,
prepunom nabora sitnih
drhtava, nemirna vala,
masline, loze i bora,
rasute oblačne vune,
cvijeća i napuklih gora ...
 
Galebu s pramca bacam
koricu kruha bijela.
 
U jesen opet si lijepa.
Uspravna, stoička žena,
u vihoru oluja prvih,
ozbiljna, prkosna, vlažna,
s oblačnom maramom gustom
i sivim, maglenim plaštem,
razvitim po nebu pustom.

Miloš Milošević

Hrvatski osjećaj u Boki Kotorskoj uvijek je bio živ pogotovu u onih koji su bili glavni predstavnici njezine kulture. Od svojih početaka kulturnog razvitka Bokelji su išli ukorak s ostalim hrvatskim kulturnim središtima na Jadranu. Izražajnost hrvatskog jezika i zapadnjačka autentičnost njezine kulture upečatljiva je svakomu tko je posjetio Boku Kotorsku, njezine crkve, salone vlasteoskih i kapetanskih palača, tko je proučio njezino graditeljsko, kiparsko, slikarsko i književno blago.'

I upravo zato danas je važno govoriti o hrvatskoj kulturnoj baštini Boke kotorske. O umjetnosti, o književnosti, o Bokelju Hrvatu koji je svoju nacionalnu svijest stoljećima njegovao i čuvao, davajući time području Boke kotorske svjetlost svetaca koji i danas tamo šutke čuvaju naše, hrvatsko naslijede. Kako je dugi niz vremena, posebice zadnjih pedesetak godina uglavnom ta činjenica prešućivana, upravo je danas vrijeme kada moramo produbiti znanja o hrvatskoj kulturno književnoj baštini koje se ne možemo i ne smijemo odreći ...
Život je tako dobar kraj ognjišta otaca,
i zaboravlja se na čas, u tihom razgovoru,
sve što u dnu tišti kao nerečene riječi
bola, o kom se šuti.
Jer zao je život na zemlji škrtog polja,
na moru teških ribolova,
i tu se ne kaže ono, što se sluti.
Ognjište pruža odmor pun blagih snova.
Taj mir je ravan sreći.
I sve što znamo, to je:
da život mora teći.

​Frano Alfirević
  
Vanda Babić - Don Srećko Vulović o starosjediocima Boke Kotorske

Hvala Ti, Gospodine, u svijetu sam bio pod Tvojom krošnjom sjena među sjenama...
Viktor Vida

Prvi Hrvat iz Boke, koji je napisao prvih 6 hrvatskih stihova, bio je kotorski patricije Jeronim Pima....

Digitalna antologija "Hrvatsko pjesništvo Boke"
O PROJEKTU
 Digitalna antologija "Hrvatsko pjesništvo Boke", predstavlja projekt digitalizacije pjesničkog opusa Hrvata Boke Kotorske. Antologija je nastala je u cilju objedinjavanja i očuvanja hrvatskog književnog kulturnog blaga Boke.
Nije dozvoljeno komercijalno kopiranje i distribuiranje ovog izdanja.
Projekt Digitalna antologija "Hrvatsko pjesništvo Boke" financiran je sredstvima iz Fonda za zaštitu
i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore.

Više ...

Popis korištene literature: Internet izvori; Autorski članci
Molim Vas da nas kontaktirate putem e-mail adrese ili kontakt obrasca ...
Autorima na dopuštenju za korištenje i objavu njihovih autorskih radova 
Autor projekta: Dijana Milošević

ČEŽNJA ZA KIŠOM MILOSTI

 U vrtu, kad je suša i trava se žuti,
Od škrtog neba kišu kroz ljetnu paru želi,
I nigdje jednog cvijeta, da oko razveseli.
Svud lišće povijeno, k’o jesen da se sluti.
I duša tako svaka i hladi se i kruti
Kroz nju se trnci trnu k’o smrću da se sreli.
O sveti prami kiša k’o slaplje uzavreli
Što ljubav ih izliva, da život oćuti.
U dušu se izlijte, da život joj se rodi
I čilo obnovljenje kroz svetu vlagu krene,
Da ponikne joj cvijeće i zlatni zriju plodi.
K’ô vrt, što je pod sušom, da skoro sav uvene,
Kad kiša ga zalije, oživi i preporodi
Sve rujno svoje cvijeće i listove zelene.

ANA MARIJA MAROVIĆ
  

OTROVANE LOKVE

Njihove su ruke klupko mokrih mreža
na lukobranu moga zavičaja.
 
Ja ne znam gdje se rađa nebo
i kad se mrači more,
koliko svjetla kapne
jutrom na prozore.
 
Ko obala, koju bura čisti,
od Luštice do Istre,
njihove su glave bistre.
 
Kada zavijek usnu,
u kreč i fosfor pretvaraju se glave,
ko naplavina glatka stoljetnog mora.
U poroznu kost na vlažnome pijesku
toči kapi svoje zora
i sjene se hlade plave.

VIKTOR VIDA