„Dva mi sta siromaha dugo vrime drugovala,
 Lipo ti sta drugovala i lipo se dragovala,
 Lipo plince dilila i lipo se razdiljala,
 I razdiliv se, opet se sazivala.“
  

  
„Ovo mi je tada bilo, a sada se spomenujem,
Moj vidovni Bože…“
„Kad se bješe zgodilo toj brijeme na brijeme,
Moj vidovni Bože!“
„Dopust' meni, moj Bože, tihu rosu u ravnici,
Moj vidovni Bože!
„Neg' se pomnjom pomolimo vidovnomu dobru Bogu…“
  

  
„Je li koja među nami u planini b'jela vila,
Planinkinje vile!
Koja bi mi posvadila dva Jakšića mila brata?
Jer ćemo je postaviti kraljicome nada sv'jema,
Planinkinju vilu.“ 
  

BUGARŠTICE

MAJA BOŠKOVIĆ-STULLI
BUGARŠTICE

Članak razmatra pjesme dugoga stiha, zvane bugarštice, zapisivane
od kraja 15. do približno 18. stoljeća najvećim dijelom u Dalmaciji i
Boki kotorskoj.

...Bugarštice su zapisivane od konca 15. do približno polovice 18. stoljeća
sve, osim nekoliko iznimaka, u srednjoj i južnoj Dalmaciji i Boki kotorskoj.
Pjesme pripovjednih sadržaja bliske djelomice nekim likovima i temama
deseteračke poezije, no nipošto stilom i ugođajem, ispjevane su u dugim nepravilnim stihovima od trinaest do sedamnaest slogova (ponajviše petnaest)...

.."Peraške rukopisne bugarštice nađene su u kući Balovića u Perastu, a deseteračke u obitelji Mazarovića. Predmetom ovih bugarštica većinom su događaji iz Perasta ili se tiču Peraštana, a napisane su rukom svećenika Andrije Balovića ili možda Vicka Balovića, "predsjednika kapitula kotorskoga", koji su neka djela pisali i na talijanskom jeziku. "Slova su oba rukopisa latinska, a pravopis je jednak načinu pisanja, koji tada bješe u običaju u
dubrovačkih pisaca." Bugarštice, preuzete iz tzv. zagrebačkih rukopisa, zapisane su vjerojatno oko početka 18. stoljeća. Sudeći prema narječju obaju rukopisa, "u Boci Kotorskoj pisana (su) bila rukom Bokijelja zapadne crkve" (Bogišić 1878:126-136).

...Bugarštice se kao najstariji tekstovi pretežno povijesnih sadržaja ponajviše nazivaju epskim pjesmama, no i žanrovski i stilski, a često i tematski, pretežu u njima baladne i pripovjedne crte – što ih približuje Žirmunskijevoj ocjeni nejunačkih pripovjednih pjesama.

IZVOR: HRVATSKA ENCIKLOPEDIJA
BUGARŠTICA
Bugarštica (bugaršćica), vrsta najstarije zapisane hrvatske usmenoknjiževne pripovjedne pjesme; teži baladnomu uobličenju.
Stih bugarštica dugačak je i anizosilabičan, no najčešće ima 15 ili 16 slogova. Snažna cezura smještena je uglavnom iza sedmog ili osmog sloga. Stihovi bugarštice katkad imaju i priložak, dodatak najčešće od 6 slogova. Za popunjavanje svojega dugog stiha bugarštica se koristi karakterističnim postupcima, poput udvostručivanja pridjeva i prijedloga ili uporabe umanjenica.
Podrijetlo naziva nije posve razjašnjeno, a najčešće se povezuje s etnikom Bugarin, glagolom bugariti, u značenju tužno pjevati, i latinskim pridjevom vulgaris, koji je označivao pjesme na pučkom jeziku.
Prvi zapis neke bugarštice zabilježen je potkraj XV. st. među moliškim Hrvatima u Italiji. Zatim su, sredinom XVI. st., nastala dva osobito poznata zapisa iz Ribanja i ribarskog prigovaranja P. Hektorovića. Još su neki znameniti hrvatski književnici ostvarili pojedinačne zapise (J. Baraković, P. Zrinski), no najveći broj bugarštica pohranjen je u nekoliko osamnaestostoljetnih rukopisa iz Dubrovnika i Boke kotorske. S XIX. st. bugarštice iščezavaju, tako da ih više nije moguće susresti u izvedbi.
Pretpostavlja se da su popustile pred prevlašću epskih deseteračkih pjesama. Iako zaokupljene epskom, junačkom tematikom – kršćansko-turskim sukobima, zbivanjima iz ugarske, srpske, bosanske i hrvatske povijesti, mjesnim (peraštanskim) događajima – bugarštice su sklone strukturnim značajkama baladne vrste. Na formalnoj razini gotovo svaka, bar u nekoj mjeri, pokazuje temeljnu odliku baladnih tekstova – sažeto pripovijedanje. Od pripovjednih i stilskih baladnih postupaka bugarštica primjenjuje neutralne oblike pripovijedanja, nagao započetak radnje, dijalogiziranje i dodatno, gradirano ponavljanje (za razliku od epskoga, koje je istovjetno). Premda se u njoj pojavljuju tipični epski junaci – Kraljević Marko, Miloš Kobilić, Sibinjanin Janko, Sekula i dr. – bugarštica se često usredotočuje na promatrače i postranične sudionike junačkoga sukoba, izbjegavajući njegov središnji prostor. Junačka je tematika, tako, potisnuta u pozadinu, a u prvom je planu istaknut pojedinačni doživljaj ili ljudska interakcija.
Na sadržajnoj razini baladno je u bugaršticama zastupljeno motivima iz kruga obiteljskih odnosa, pojedinačnim sudbinama, čuvstvenim očitovanjima u različitim oblicima međuljudskog djelovanja. Bugarštica, također, često prikazuje pojedinosti iz feudalnoga dvorskog života.