GOSPODINU DOKTORU JERONIMU BUĆA 

Pošto Gaj ko blagonakloni car
Vas udostoji onim svijetom tada,
Opojnog i prijatnog mirisa svagda
Time i on sam, Buća dragi, dobi dar.

Dosta primi i koristi od tebe,
Tvoje običaje i glas ti na snazi,
Da tu gdje se sunce rađa i zalazi
Opojni miris raširi za sebe.

Zato ćemo te uskoro svrstati
Ravnog prvom Bući, čije će ime
Uz Febove svijetle zrake opstati.

Ako on i posle smrti ima slavu,
A ti se izjednačuješ sa njime,
Zaslužno ćeš njegovu čast imati.
  

  
POŠTOVANOM GOSPODINU PARISU
MALIPIERO, BIVŠEM PROVIDURU
U KOTORU


Zavist pokuša da se sa stotinama strijela
Naoruža na vašu štetu, Malipiero,
Kada ova naša srećna staništa
Imaše te za vođu namjernog da ih štitiš.

Ona iz kraljevstva gdje je svaka radost ugasla
Hiljadu zlih, opakih nevolja gurnu ovamo,
Užasne bolesti, požare u svetim manastirima,
Gladi, i sve ono što na zemlji je strava.

Ali tvoja srčanost uz pobožno bdjenje
Izagna od nas svaki mučan bol,
U nevoljama pokaza nepobjedivo srce.

Zato se danas vraćaš u svoj rodni grad,
Koji čvrsto stoji na stabilnom tlu
Prepun pobjedničke vječne časti.
 

Ivan Živo Bolica Kokoljić   

POESIE ITALIANE
PJESME NA ITALIJANSKOM
(Izbor)
Prevodi i prepjevi
Milica Popović

 Književnost Crne Gore od XII do XIX vijeka - Živo Bolica Kokoljić "Poezija"/priredio Miroslav Pantić
ŽIVO BOLICA KOTORSKI PJESNIK XVII VIJEKA
  
Jedini bokeljski pesmik dužega daha i opsežnijeg književnog dela, bio je "vlastelin kotorski" Živo (Dživo, Giovanni ili, po mletačkom načinu Zu- anne) Bolica (Bolizza). On je iz one grane te veoma znatne porodice plemićke koja je imala dopunsko prezime Kokoljić, da bi se razlikovala od Bolica iz drugih grana, i koji su ne retko nosili i ista lična imena. Otac mu je vlastelin Vicko Bolica Kokoljnć, pesnik Života blažene Ozane, i od njega je on, posve sigurno, nasledio naklonost ka poeziji. Za razliku od svoga oca, koji je kao pesnik progovarao retko, i samo po izuzetku, Živo Bolica bavio se stihovima, na italijanskom i na našem jeziku podjednako, čitavog svoga života.
  
PRESVIJETLOM I PREIZVRSNOM
GOSPODINU ĐORĐU KORNARO KAVALJERU,
O GRADU KOTORU
 
Ovo je tvoj grad, plemeniti Kornaro,
Koji u više prilika Nebo predade
Tvojoj vrijednosti da ga, vladajući njime,
Sačuvaš od varvarskog bijesa neprijatelja.
 
Grad je u srca građana urezao
Skalpelom ljubavi pune odanosti
Ime tvoje, koje svoju vrijednost nosi
I među narode koje naše more dijeli.
 
Ti ne prestade nikad da gradske strane
snažiš
Sa stotinama zemaljskih brana
I nikada ne izostade da i nebeske donosiš.
 
Dok Davidovu kulu sada spremaš
Da u grad postaviš i da učiniš
Da slabi i izmoreni Mizijci i Agareni od
nas pobjegnu.
 

Download