Ivan Bona-Bolica (Joannes Bona de Bolicis)

Tekstovi o Ivanu Bolici

  
Ilirske Muze koje svetinje Kotora starca,
Rijeke i padinu Vrmca i stisnute doline
Čuvate, nek mi bude slobodno vašim što darom
Položaj dòmovine opisah, nebeska brda
Iznad nje i okò nje, obale krivudave,
Risansku luku i same pličìne što dugim ih putom
Uskoro prima takmac vjetrima, široki Jadran
Nek mi je slobodno što vas, Božice, vodih po stijenju
Strmom, kroz okuke same i šuplje hridi i strašne
Pustare Lovćena i od snijega bijele vrhunce
Što ih nedòstupne želim iskušat mladošću smjelom.
                         ***
Ponajprije, grad leži u samom podnožju brda,
Stisnut uz môre, brdo imena nema, a grad se
Naziva Kotor. Na vrhu brda se diže kula
Visoka, njeno pak brdo opasuju zidine njene.
Ispred grada se pruža široko polje i brda
Sjenovita, zakrivljena luka mu je, gdje ljutnju
Svu i vjetrova dah utišavaju prȅmirne vode,
                         ***
Onom tko uđe ȕ grad širok se otvara prostor
Kojem stražari pristup čuvaju, sprijeda stoji
Kneževa palača zlatna, kurija pritišće s desna,
Kvestorova pak stoji palača s lijeve strane.
Prislonjena je ondje i kuća zapovjednika
Vojnikā s bedemā grada, s trijemovima se dižu
Atriji zavojiti, zvoni tu onaj što vrijeme
Određuje kad vrše poslovi se i dijeli
Sate noćne, dalèko zove, dalèko se čuje,
A sebe ne može čuti, nit' išta osjeća ondje
Gdje tuče tollko puta ponavljajuć' udarac ranjiv.
                         ***
Sjedište grada to je, te položaj mu i oblik,
Što ga osnovaše nekoć askrejski naseljenici.
Pričaju naime (sve nejasniji s vremenom glas je)
Da su Askrejci nekoć, nakon što zla im sudbina
Pjesnika Askeja ote, svi napùstili odmah.
Domove svoje i svoje prokleli Penáte.
Tu dakle (ne zna se da li dirnuti ljupkošću zemlje
Ili umorni pak od lutanja pútima dugim
Grad osnòvaše oni u brdima visòkim.
Da bi on dugo drâgo nositi mogao ime,
Nazvaše ga Askrîvij, po àskrejskom pjesniku onom.
Buduć' da pòtomstvu čuva plemènite i čiste
Običaje, svog roda pokazujući početke,
Zahvalni zato mu mlâdi dȁdoše ime Kotor.
  
Prepisao otac Serafino Razzi.  
Kotor, 6. travnja 1589.

Kotorski plemići iz roda Bolica – kavaljeri Svetoga Marka
Lovorka Čoralić
Hrvatski institut za povijest
Opatička 10
Zagreb
Republika Hrvatska

Download
KOTOR U ANTICI I U EPILIJU IVANA BOLICE
Marina Polinčić
DIPLOMSKI RAD
Mentor:
doc. dr. sc. Maja Matasović
Zagreb, 2014.
Download

Digitalna zbirka Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

Ivan Bolica Kotoranin, latinski pjesnik 
Naslov: Ivan Bolica Kotoranin, latinski pjesnik
Autor: Šrepel, Milivoj
Godina izdanja: 1894
Mjesto izdanja: Zagreb
Serija: RAD
Predmet: Bolica Kotoranin • Hrvatska književnost (Boka) • Hrvatsko pjesništvo: studije i kritike • Kotor
Jezik: hr
Jedinica HAZU: Knjižnica
  
Matična publikacija Knj. 40(1894)
Izvoz metapodataka EDM

Djela 

Ivan Bona-Bolica: Opis zaljeva i grada Kotora

Autor: Bona-Bolica Ivan
Šifra: 28069
Kategorija: Povijest
Izdavač: Matica hrvatska
Godina izdavanja: 2010
Mjesto izdavanja: Dubrovnik
Format: 16x23.5 cm
Uvez: tvrdi
  

Download
 "Književnost Crne Gore od XII do XIX vijeka - Đ. Bizanti; Lj. Paskvalić; I. B. Bolica "Izabrana poezija"​​

Priredio Slobodan Kalezić
  
Nakladnik
MATICA HRVATSKA - OGRANAK DUBROVNIK
Za nakladnika
Ivana Burđelez
Korektori
Anamarija i Luko Paljetak
  
DOWNLOAD
DOWNLOAD
Marina Polinčić
"Hrvatski pjesnik Ivan Bona - Bolica rođen je oko 1520. u Kotoru gdje je i umro 1572. godine. Potjeĉe iz ugledne patricijske obitelji. Otac mu je bio kotorski plemić Nikola Ivanov de Bona, a majka Pave (Paula) Zagurović. 
U kotorskim se povijesnim izvorima ova obitelj navodi kao Bolicza, Bolizza i Boliza. U Hrvatskom biografskom leksikonu stoji da se ovaj kotorski pjesnik potpisivao kao Bona, a nikada kao Bolica ili Boliris. Povjesniĉari književnosti P. Kolendić, A. Mayer i V. Vratović smatraju da je oblik Boliris pogrešno proĉitan umjesto Bolicis. Postoji mogućnost da je došlo do tiskarske pogreške te da su se zbog sliĉnosti tadašnje grafije lako mogla zamijeniti slova c i r. Osim toga, ovoj pretpostavci ide u prilog i to što u Kotoru nema zabilježenog prezimena Boliri.
U Hrvatskom biografskom leksikonu također stoji da je ovaj pjesnik ranije bio uvrštavan među Bolice, a da ga Risto Kovijanić, jedan od znaĉajnijih povjesniĉara Boke, svrstava u obitelj Bona. Uz to, Kovijanić još navodi da Boliĉina žena Trifuna potjeĉe iz roda Bolica.
Dakle, Ivan Bolica potjeĉe iz ugledne kotorske obitelji ĉijoj grani pripadaju i dubrovaĉki Bunići. Smatra se da je studirao pravo u Padovi, nakon ĉega je obnašao razliĉite dužnosti u kotorskoj gradskoj upravi. Bio je općinski odvjetnik, ĉlan Malog vijeća, poslanik u Veneciji, a pet puta bio je izabran i za suca.
Bolica je pisao na latinskom i talijanskom jeziku. Njegovo je najpoznatije djelo Descriptio urbis et sinus Ascriviensis (Opis zaljeva i grada Kotora) koje je nastalo između 1538. i 1551. godine. Ovaj je epilij ispjevan u 331 heksametru i posvećen je Boliĉinom nećaku, Iliji Zaguroviću. Djelo je prvi put objavljeno kao dodatak Povijesti Dubrovnika (Storia di Raugia), talijanskog dominikanca Serafina Razzija.
Osim navedenog epilija, Bolici se pripisuje jedan latinski epigram, jedan sonet na talijanskom jeziku i životopis kotorske redovnice blažene Ozane (Vita della Beata Osanna da Cattaro), koja će prema legendi odigrati važnu ulogu u ratu protiv Turaka (1538.-1540.), a njega će Bolica spomenuti u svom epiliju, o ĉemu će kasnije biti više rijeĉi. Ivan Bona - Bolica bio je ugledan među svojim suvremenicima te je nazvan „zvijezdom domovine”.
Sugrađanin Ludovik Paskalić posvetio mu je dvije elegije na latinskom jeziku."
  KOTOR U ANTICI I U EPILIJU IVANA BOLICE

DIPLOMSKI RAD
  
Mentor:
doc. dr. sc. Maja Matasović
Zagreb, 2014.
Pročitaj cijeli tekst
Najsrdačnije zahvaljujem autorici Marini Polinčić na dopuštenju za objavu ove dragocjene publikacije u kojoj  autorica obrađuje grad Kotor i njegovu okolicu u antici na temelju antiĉkih autora, te u razdoblju ranog novog vijeka na osnovi djela Ivana Bolice 
Životom Ivana Bolice i njegovim djelom bavili su se, između ostalih: Francesco Maria Appendini, Flaminio Cornaro, Milivoj Šrepel, Fran Alfirević, Antun Mayer, Risto Kovijanić, Vladimir Vratović, Relja Seferović i Luko Paljetak.
Talijanski povjesniĉar Francesco Maria Appendini meĊu prvim je autorima koji su pisali o životu i djelu Ivana Bolice, ali i drugih kotorskih pisaca Flaminio Cornaro je na kraju svoje knjige Catharus Dalmatiae civitas in ecclesiastico et civili statu historicis documentis illustrata u cijelosti objavio Boliĉin Descriptio urbis Ascriviensis. Milivoj Šrepel u svom ĉlanku „Ivan Bolica Kotoranin, latinski pjesnik” na brojnim je primjerima prikazao utjecaj Vergilijevih djela i antike na Boliĉin epilij. Fran Alfirević se ukratko dotiĉe Boliĉina ţivota, a puno više paţnje usmjerava na komentiranje njegovog djela. Antun Mayer u ĉlanku Catarensia donosi brojne informacije o spomenu grada Kotora kod antiĉkih autora. Risto Kovijanić dao je novije biografske podatke o Bolici u knjizi Pomeni crnogorskih plemena u kotorskim spomenicima (XIV-XVI vijek) te u radu „Kotorski pjesnici – humanisti“.
Vladimir Vratović u knjizi Hrvatski latinisti govori o ţivotu i djelu Ivana Bolice. Relja Seferović preveo je na hrvatski jezik Boliĉino djelo Descriptio sinus et urbis Ascriviensis, a Luko Paljetak je isto djelo prilagodio metru i napisao bilješku o autoru.
Donator oltara Svete Klare u Kotoru - Ivan Bolica
Samostan sv. Klare
Prvotno boravište Male braće u Kotoru bio je samostan sv. Franje na Gurdiću (lat. gurgis = vir) koji je sagradila kraljica Jelena (žena Uroša I.) 1288. i dovela franjevce iz Dubrovnika. Venecija je samostan srušila 1657. radi obrane, a samostan sv. Bernardina, sagrađen 1228. na Puču (lat. puteus = izvor) srušen je 1537.
Današnji samostan sv. Klare (uz zapadni gradski zid) sagrađen je 1364. za benediktinke. Ove, pa i klarise koje su ih naslijedile, su izumrle. Na molbu grada 1575. u nj su uselili franjevci (prvi gvardijan fra Augustin Bolica). Samostanu je s istočne strane crkva, a u tri krila su stambene prostorije. Klaustar je malen.
O prvotnoj crkvi se ništa ne zna. Najstariji dio sadanje je apsida. Od XIV. – XVII.st. više je puta pregrađivana. Glavni oltar s retablom (7,20*3,20 m) je barokni (kararski mramor, radio ga je Francesco Cabianca – 1665-1735.), a donator je plemić Ivan Bolica (ukopan pred oltarom). Na vrhu je kip Boga Oca u stvaranju a sa strane sv. Ivana Krstitelja (donator Bolica) i sv. Vinka Fererskog. U sredini je slika Bezgrješne s anđelima, a uz svetohranište su kipovi sv. Franje i sv. Klare (bijeli mramor, naravna veličina). Nad vratima pokraj oltara su mramorne ploče: jedna u čast Bl. Dj. Mariji bez grijeha začetoj, a druga donatoru. Pobočni oltari su: sv. Antuna Padovanskog sa slikom Giambettina Cignarolia (umro 1770.), sv. Franje Paulskoga sa slikom Giuseppea Angelia (umro 1798.), sv. Križa s renesansnim Raspetim i sv. Lucije sa slikom nepoznatog mletačkog slikara iz XVII.st. Na stropu je oleat Sv. Klara i četiri evanđelista (domaći slikar Špiro Đuranovića – umro 1912.). Orgulje je izgradio 1907. Vjenceslav Holub iz Požege (najveće orgulje u Boki). Crkvu je posvetio 15.travnja 1708. kotorski biskup Marin Drago u čast Bezgr. začeću B. D. M. i sv. Klari. Temeljito je obnovljena 1898. U potresu 15. travnja 1979. teško je oštećena.