Jeronim Pima 



  
  VRH PISANJA
OD BIĆA
OD ČASTI
 
Gospodinu Ludoviku Cukolu
vrh pisanja od Bića od Časti
 
Čem vrijeme trajaše u časti i slavi
Kada nas učaše sliditi drum pravi
Od časne vridnosti i vječne svitlosti,
Ukazat htje svitu kriposna tvoja vlas(t)
Kako ima čestitu dobit čovjek čas(t).
Tim častan tko će bit, tvê pismo ima čtit!
  
Miroslav Pantić
Književnost na tlu Crne Gore i Boke Kotorske od XVI do XVIII veka
1990.
XVII vek: Doba baroka


"... Tek u barokno doba, i kada je benediktinac Cizila ispisivao redove svog bizarnog istorijskog spisa, nastali su najraniji umetnički stihovi na srpskohrvatskom jeziku u Boki Kotorskoj. Istina, nije isključeno da su to samo prvi sada poznati stihovi na tom jeziku koje je napisao jedan Bokelj, ako se prihvati mogućnost, veoma verovatna, uostalom, da je umetničke poezije na narodnom jeziku tu bilo i pre, i možda čak i u širem obimu, ali da se ona posle nekako izgubila, ili možda leži ko zna gde izvan našega domašaja, zaboravljena i neznana. Dokle god se takva poezija ne otkrije, i ne iziđe na svetlo dana, mora se uzimati da je barokni patricije iz Kotora Jeronim Pima prvi među svojim sugrađanima propevao na maternjem jeziku. Bilo je to najverovatnije jednog od poslednjih dana novembra 1622. godine, u Veneciji, a ne u samom Kotoru.
Jeronim je tada još bio student u Padovi: njegov otac Bernard Pima otpravio ga je na nauke s velikim nadama, ali isto tako i s dubokom kesom punom novaca. A isto tako će, deceniju kasnije, taj kotorski vlastelin poslati i svog mlađeg sina Ludovika. Obojica braće Pima, i Jeronim i Ludovik, svršili su s uspehom najviše škole i u Kotor su se vratili sa zvučnim titulama doktora in utriusque iuris. Ludovik je, uz to, za vreme studija bio sindik i prorektor univerziteta pravnika (Universitas Juristarum), pa su mu na završetku mandata, 1635. godine, postavljene u znak priznanja za zasluge i pokazane vrline dve počasne ploče s odgovarajućim natpisima u zgradi univerziteta pod svodom atrijuma s desne strane.[149] A Jeronim se više zanimao književnošću i, drugujući s piscima, voleo je da ih pomaže kao mecena.
Jednome od njih, Lodoviku Cukolu (Lodovico Zuccolo), iz Faence, lektoru, filozofu i političkom misliocu, on je platio štamparske troškove za novo izdanje traktata o časti, ugledu, slavi i poštovanju (Discorsi dell'honore, della riputatione, della gloria, del buon concetto), koje je izišlo 1623. godine kod poznatog mletačkog štampara Marka Džinamija.[150] Cukolo je bio pravi poligraf svoga vremena: pisao je i o poetici, o platonizmu, o državnom razlogu, o ljubavi prema domovini i malo ne o svim temama koje su zanimale njegovo stoleće[151]; kao predmete svojih knjiga, menjao je lako i podneblja: jedno vreme živeo je na dvoru urbinskog vojvode, a 1616. godine pokušavao je da se ustali i u našem Dubrovniku, kao profesor u gimnaziji, posle smrti Kamila Kamilija, ali i u tome je istrajao jedva jednu godinu.[152] Poznavao je naše ljude i znao je i neke naše krajeve; otuda je svakako u njegove knjige ušlo toliko spomena o našim prilikama, specijalno onima u Dubrovniku. I otuda je nesumnjivo došlo i do njegovog zbliženja s Jeronimom Pimom.
Mladić iz Kotora dobio je najlaskaviju posvetu od svih koje je bilo moguće dobiti. U njoj on je predstavljen kao otelovljenje i živi model svih onih uzvišenih ideja o časti, o slavi i o ugledu koje je u knjizi teorijski razvijao filozof iz Faence. Pomenuta je i istaknuta njegova visoka upućenost u književnost, njegova uglađenost, humanost, i blagost njegove duše, i njegovo postupanje puno časti, otmenosti i gospodstva. Nije zaboravljena ni porodica iz koje je potekao, i koja je jedna od "najčuvenijih i najpoštovanijih ne samo u Kotoru već i u celoj Dalmaciji, kako po starodrevnosti porekla tako po obilnom imetku (beni di fortuna) koji poseduje, po sjaju sa kojim ga troši i po plodnosti u ljudima velikim i izvrsnim u svim lepim i pravim zanimanjima".
Valjda u znak zahvalnosti za tolike pohvale, za koje je, koliko god bio barokno sujetan i neodmeren, morao znati da su preterane i da nisu ni u dovoljnoj meri iskrene, Pima je na svom jeziku sročio pesmu Gospodinu Ludoviku Cukolu vrh lisanja od bitja od časti, koja je štampana u dnu strane gde se završava indeks znatnijih stvari o kojima je u knjizi reč (Tavola delle cose notabili). Pesma je kratka i sastoji se od ukupno šest dvanaesteraca:
Čijem vrijeme trajaše u časti i slavi
kada nas učaše slijediti drum pravi
od časne vrijednosti i vječne svitlosti,
ukazat htje svitu kriposna tvoja vlas
kako ima čestitu dobiti čovjek čas;
tim častan tko će bit, tve pismo ima čtit.
Kako se već na prvi pogled vidi, Pima je za svoju pesmu izabrao tradicionalne dvanaesterce, kojima se u nas na Primorju pisala poezija još od XIV veka i koji su u njegove dane naglo počeli da izlaze iz mode. On je od svojih šest dvanaesteraca obrazovao dve strofe, svaku sa po tri stiha, od kojih prva dva čine par i rimuju se međusobno po sredinama i na krajevima (to su tzv. dvostruko rimovani dvanaesterci) a treći je celina za sebe i u njemu se rimuje završni sa srednjim delom. Takvu kombinaciju dvanaesteraca voleo je još Džore Držić, ali se ona sreće, mada ne tako često, i kod Šiška Menčetića i Marina Držića. I u jeziku i u stilu Pima je učenik najstarijih dubrovačkih petrarkista: rođeni jekavac, kao i oni, on pribegava svesno tradicionalnim ikavizmima (sliditi, svitlosti, vridnosti, svitu, kriposni) koji deluju potpuno veštački i ishitreno u spoju s izvornim jekavskim oblicima (čijem, vrijeme, vječne, čovjek). U tim formalnim karakteristikama ovih stihova, kao i u samoj njihovoj pojavi, gotovo je i sva njihova vrednost; sadržinom svojom, inače, oni su dosta prozaični i podsećaju samo na ono što je srž Cukolove knjige: učenje o putu kojim se stiže do časti i "vječne svitlosti".
Za Jeronima Pimu ovi stihovi bili su bez sumnje samo avantura iz studentskih dana; nije barem poznato da je i još neki put kasnije pokušao da bude pesnik. Vremena je inače imao: zna se da je živeo u Kotoru do 1641, kad je načinio testament, a možda i koju godinu potom. Ali su ga zanimale druge stvari, u prvom redu poslovi: kupovao je i prodavao, pravio novčane transakcije i bio opunomoćenik svojih sugrađana, nadgledao imanja i borio se s kmetovima oko njihovih obaveza..."


  
149 Oba natpisa donosi S. Gliubich, Dizionario biografico..., 255.
150 Puni naslov te knjige glasi: DISCORSI | Dell'Honore, Della Riputatione, | Della Gloria, Del Buon Concetto, | DI LODOVICO ZVCCOLO | Academico Filopono di Faenza, | Ne' quali con pensieri la più parte nuoui, ma però tratti da i più riposti | sentimenti dell'Etica, e della Politica, si disputa pienamente | di tutte queste materie, aprendo il vero modo da | rendensi honorato, chiaro & illustre. | AL MOLTO ILLVSTRE SIGNORE | IL SIG. GIERONIMO PIMA, | GENTIL' HVOMO DI CATMDCCXXIII. | ConLicenza de' Superiori, & Priuillegio. TARO. | <Štamparski znak> | IN VENETIA, Presso Marco Ginami.
151 Neka od ostalih njegovih dela: De' saluti, dell'eminenza, della pastorale, della bellezza... Dialoghi, 1608; Il Gradenigo, nel quale si discorre contro l'amore platonico ed a lungo di quello di Petrarca, 1608; L'Allessandro, ovvero della pastorale, dialogo, 1613; Theorica virtus, sive de honesto gloriae studio, 1615; Della ragione di stato, 1621; Considerationi politiche e morali sopra cento oracoli d'illustri personaggi antichi, 1621; Discorso della ragione del numero del verso italiano, 1623; Dell' amore verso la patria 1631; Il Porto, o vero della Repubblica d'Evandria; Il Belluzzi, o vero Della Citta Felice; L'Aromatario, o vero Della Republica d' Utopia; Il Molino, o vero Della amicizia scambievole fra cittadini, itd. Isto je tako obimna i literatura o Cukolu; vid. D. Antonio Montanari, Gli uomini illustri di Faenza, vol. I, p. II, Faenza, 1883, 72-73; L. Zuccolo, La repubblica d'Evandria e altri dialoghi politici, con pref. di R. De Mattei, Roma, 1944; C. Jannaco, Il Seicento, Milano, 19662, 593-595, 610-611, 623, s. nav. lit.
152 Dubrovački senat doneo je odluku 10. oktobra 1616. da se za učitelja u gimnaziji, na mesto preminulog Kamila Kamilija i s istom platom i častima, dovede Ludovik Cukolo (D. Ludovicum Zuccoli di Cesena). Ali već 28. novembra 1617. dopušteno mu je, na osnovu njegove molbe, da ode iz Dubrovnika.
  
  Poezija baroka
XII i XIII vijek
ANTOLOGIJA
 
BIBLIOTEKA "LUČA"
"Antologija crnogorske književnosti"
 
Urednici
Branko Banjević
Sreten Perović
Milorad Stojović
 
Izbor, komentari, predgovori i prevodi
Miloš Milošević
Gracija Brajković
 
NIP "POBJEDA" - OOUR IZDAVAČKA DJELATNOST
Titograd, 1976
 
"Kratak poziv na čitanje, od svega šest stihova na srpskohrvatskom jeziku, nalazi se na početku obimnog filozofsko-moralističkog italijanskog traktata o časti i drugim vrlinama, iz 1623. godine (Discorsi Dell´Honore, Della Gloria, Della Riputatione, Del Buon Concetto, di Lodovico Zuccolo, academico Filopono di Faenza, in Venezia, Presso Marco Ginami MDCXXIII).
Iz njega se u prvom redu vidi koliko je jedan kotorski pisac, u trećoj deceniji XVII st., visoko osjećao narodni jezik. Umjesto da i on svoj kompliment autoru napiše na latinskom ili italijanskom  anskom, tada priznatim međunarodnim jezicima nauke i umjetnosti, ipak se ne dvoumi  da pokaže kako je i taj njegov malo poznati jezik u stanju da izrazi finese koje zaželi.
Stihovi iz 1623. god. nijesu potpisani, ali kako je cio traktat posvećen kotorskom plemiću Jeronimu Pimi, sinu Bernardovom, opravdano se može pretpostaviti da ih je na tom mjestu jedino on mogao napisati bez potpisa..."
  

Jezik kao put do otkrivanja nezavisnog kritičkog duha: Jeronim Pima

Prvi naš pjesnik koji je progovorio na narodnom jeziku, tada zvanom slovinski, bio je kotorski patricije Jeronim Pima.

Istorija tvrdi da se to zbilo novembra 1622. dok je bio student u Padovi, drugoj domaji Kotorana.

Tu su studije svršili Ivan Bona Bolica, Ljudevit Paskvalić, Vicko Bolica Kokoljić i dr.
Mladi Pima se školovao na ovoj katedri u doba kad je tu predavao Galilej, “otac moderne nauke“ (vidi opširnije Michael Sharratt, Galileo: Decisive Inovator, Cambridge, 1994).

Kotoranin je na padovanskoj katedri sa svojim mlađim bratom Ljudevitom stekao zvanje doktora prava.

Otac njihov, pjesnik Bernard Pima, ovjenčan je nagradom na rimskom Kaptolu, izgleda najvećim književnim priznanjem svog vremena. Don Niko Luković, koji ga zove Bernardo, znao je za njegov grob (“Pokopan je u crkvi sv. Marije u našem gradu, gdje je sam sebi postavio epitafij na grob“).

Mladi Pima je u klasičnom dvanaestercu sastavio pjesmu Gospodinu Ludoviku Cukolu vrh pisanja od bića i časti. Štampana je u Cukolovom traktatu posvećenom „časti, ugledu, slavi i poštovanju“.

Na osnovu sasma šturih književnih tragova, i nešto više arhivskih (pjesnik je bio tipičan izdanak svoje loze, preduzimljiv u poslovima i visoko pozicioniran na društvenoj ljestvici) očevidno je pisao pod uticajem Dubrovčana, prije svih Marina Držića.

Stvarao je u doba kad su na vrhuncu snage bila najmanje desetorica velikih pjesnika baroka.
Živio je u Kotoru izvjesno do 1641. godine, kad je napisao testament, datiran tri godine prije posljednje volje brata Ljudevita i punih dvadeset sedam prije zavještanja sestre Lukrecije.


Autor: Gojko Čelebić
  
Jeronim Pima
Jeronim Pima
Jeronim Pima
Palata kotorske plemićke obitelji Pima
Stihovi Jeronima Pime u traktatu Ludovika Cukolo
Grb kotorske plemićke obitelji Pima