O povijesti i razvoju književnosti Boke 


HRVATSKA KNJIŽEVNOST BOKE KOTORSKE DO PREPORODA
​Vanda Babić


Vanda Babić
Hrvatska srednjovjekovna tradicija u bokokotorskim pasionskim tekstovima 18. stoljeća 
Download
Razvoj hrvatske književnosti na hrvatskom jeziku u Boki Kotorskoj vezuje se za period 17. stoljeća, kada je utjecaj Dubrovnika i Dalmacije ostavio dubok trag na književnost Boke.
Prvi Hrvat iz Boke, koji je napisao prvih 6 hrvatskih stihova, bio je kotorski patricije Jeronim Pima.

Kao i u ostalim hrvatskim primorskim književnim središtima, Boki kotorskoj bilo je razvijeno crkveno pjesništvo pisano hrvatskim jezikom, razumljivo ondašnjem puku. Najstariji sačuvani zbornik duhovne poezije i prikazanja je Budljanska pjesmarica iz 1640. godine, čiji je dio naslovne stranice, na žalost, istrulio. Jedan od tekstova Budljanske pjesmarice je prikazanje o rođenju Isusovu - Od rođenja Gospodinova, a ostali tekstovi obrađuju scene iz pasionskih sadržaja. Pasije - scenski prikazi posljednjih trenutaka Isusova života svojom dramatikom i obiljem raznolikih likova i situacija zauzimaju u bokokotorskoj drami XVII i XVIII stoljeća središnje mjesto. U dva teksta Budljanske pjesmarice obrađen je Plač Marijin, a među njima i dijaloški tekst poznat iz drugih pjesmarica koji ovdje nosi naslov Muka gospodina našega Jesukarsta.
Više
  
Miroslav Pantić
Književnost na tlu Crne Gore i Boke Kotorske od XVI do XVIII veka
1990.

XVII vek: Doba baroka
  
...U ovom stoleću, zatim, sve vidniju ulogu u književnosti dobijaju, uz Kotor, i ostala mesta Boke Kotorske i Primorja — Perast, Budva, Prčanj, Dobrota, na primer — kojima ostvareni ekonomski uslovi, dostignuti stepen društvenih odnosa i kulturne prilike omogućuju ne samo da postanu mali centri civilizovanog života već i da mu daju i svoje vidne i osobenim bojama obeležene doprinose. 

***
Svoje početne trenutke i prve svoje predstavnike barokna književnost Boke Kotorske imala je u samom središnom svom gradu. Nekoliko kotorskih pisaca koji joj stoje na čelu delovalo je jednovremeno i ostavilo dela različitog karaktera, na ova tri jezika na kojima se onda pisalo. Među njima nije uvek mogućno utvrditi prvenstva i načiniti u svemu pouzdan redosled, jer nam sada nedostaju mnogi potrebni datumi, a najčešće ni ostali književnoistorijski spomeni o njima nisu potpuni ili nisu sigurni. Ako i nije bio baš prvi, svakako ne stoji ni mnogo daleko od toga ugledni i moćni vlastelin kotorski Marijan Bolica; u književnost on je ušao sa svojim poluslužbenim spisom na italijanskom jeziku koji se obično naziva skraćeno Spis Skadarskog sandžakata...

ODJECI RENESANSE U BOKI - Maja Grgurović 
Boka je oduvijek bila zanimljivo područje koje je predstavljalo inspiraciju mnogim umjetnicima, kako domaćim, tako i onima koji su živjeli i djelovali van njenog zaliva. Prebrodivši mnoge teške istorijske trenutke, Nevjesta Jadrana ostaje mozaik volje i vjere.2 Nesporno je da se sadašnja crnogorska književnost može pohvaliti velikom kulturnom podlogom koju je dala Boka od antičkog vremena, do danas, bez obzira na njenu pripojenost Crnoj Gori mnogo kasnije. Dramatično i burno razdoblje, smjena Mletaka, Turaka, Srba, Hrvata i njihovih vlasti, doprinijelo je miješanju kultura i privilegiji Bokelja da upoznaju i usvajaju običaje i navike drugih, prihvataju umjetnost i utapaju se u povoljnu klimu kulturnog napretka. Miroslav Pantić napominje da je dolazak štamparije na Cetinje 1493. presudno uticao na početak nove epohe, kao i da su crnogorskom čovjeku naviknutom na borbu često bolje pristajali puška i sablja no pero i knjiga.3 Povoljan geografski položaj, blizina i izlaz na more, Mletačka republika sa svojim uticajem zapadne razvijene civilizacije - preduslovi su za početak jednog novog razdoblja, perioda humanizma i renesanse. Nezadovoljni mogućim stečenim znanjem kod kuće, mladi ljudi iz Boke odlaze u Italiju, najčešće u Padovu i školuju se na prestižnim fakultetima, te na taj način, na valovima kulture donose sve ono što su vidjeli u kolijevci renesanse i doprinose razvitku gradova na Primorju, gdje se posebno isticao Kotor. Po patricijskim kućama i palatama nastaju biblioteke koje se svakim novim odlaskom u Italiju proširuju novim izdanjima.
Pročitaj cijeli tekst

Stjepan Krasić, povjesničar - Hrvatski jezik normiran je u 17. stoljeću

Razgovarao Andrija Tunjić
U izdanju dubrovačkog ogranka Matice hrvatske objavljena je knjiga Stjepana Krasića Počelo je u Rimu, koja se bavi identitetom, normiranjem i poviješću hrvatskoga jezika. Knjiga dominikanca, profesora na Papinskom sveučilištu sv. Tome Akvinskoga u Rimu, plod je dugogodišnjeg istraživanja po inozemnim knjižnicama i arhivima. U knjizi je sve potkrijepljeno podacima i važnim izvornim dokumentima koji dosad u hrvatskoj kulturnoj povijesti nisu bili poznati, ni uzimani u obzir, a koji iz temelja mijenjaju dosadašnju percepciju hrvatskoga jezika i svrstavaju ga u red visoke kulture.
Pročitajte cijeli tekst - 
Matica hrvatska
..."Naime, u drugoj polovici 15. stoljeća u Dalmaciji se javilo prvo pjesništvo na narodnom jeziku, uglavnom na čakavskomu, a nešto kasnije i na štokavskom i kajkavskomu. No 17. je stoljeće u stvaranju književnog jezika i njegovu normiranju bilo dinamičnije i kreativnije nego ijedno dotadašnje."
Hrvatski jezik postoji od kada postoji narod koji njime govori. Da su Hrvati, kao i svaki narod, imali svoj jezik i prije dolaska na današnje prostore između Drave i Jadrana, nitko ne dovodi u pitanje. Oni su osnovali svoju državu koja se zvala državom Hrvata. Svjedok je tomu Trpimirova isprava od 4. ožujka 852, u kojoj se on zove dux Croatorum. Od vremena knezova Branimira (879–892) i Držislava (10. st.), koji su nosili naslov dux Cruatorum ili dux Xroatorum, hrvatsko narodno ime neprestano se provlači u vladarskim ispravama i sačuvanim kamenim natpisima.

... Splićanin Toma Arhiđakon u 13. stoljeću svjedoči o postojanju hrvatskih knjiga pisanih narodnim jezikom. Vinodolski zakonik iz 1288. izričito spominje ime jezika na kojemu je napisan. Vjerojatno u 14. stoljeću preveden je ljetopis Popa Dukljanina na hrvatski jezik (Marulićev je s prijelaza 15/16. stoljeće). U njemu se za sv. Ćirila kaže da „zaredi popove i knjigu hrvacku“ te „istumači iz grčkoga knjigu harvacku“. A u Poljičkom se zakoniku iz 1400. doslovno kaže: „Ovo nek se zna, kako pripisasmo ovi poštovani statut iz staroga u ovi virno i pravo, ni uzmaknuv ni primaknuv, nego da se bolje razumi hervacki i latinski.“
Hrvatski pisci iz 15. i 16. stoljeća svoj su jezik obično zvali hrvatskim. Bio je u uporabi ne samo u Dubrovniku nego i u onom dijelu Dalmacije i Istre što se našao pod mletačkom vlašću, uključujući tu i Kotor. Dovoljno je podsjetiti na „oca hrvatske književnosti“ Splićanina Marka Marulića, koji je 1501. sastavio svoj glasoviti spjev Juditu, kojem je puni naslov: Istoria svete udovice Judite, u versih haruacchi složena.
Vedran Krušvar
Postoje brojni pokazatelji koji nas upućuju na to da prostor Boke kotorske valja tretirati kao dio mediteranskog i europskog kulturnog civilizacijskog kruga. Radi se o jedinom prostoru koji danas pripada Crnoj Gori, na kojem su od 16. stoljeća nadalje umjetnička razdoblja renesanse i baroka imala svoje predstavnike. Činjenica da je veliki dio
ovog zaljeva pripadao Mletačkoj Republici, učinila je ovaj prostor otvorenim za brojne utjecaje tadašnjega modernog kršćanskog svijeta. Sasvim sigurno, važne zasluge za integraciju Boke kotorske u taj kulturni krug, ima i jedna institucija – Katolička crkva.
Najveći dio značajnijih pjesnika razdoblja baroka u Boki kotorskoj pripada kleru Katoličke crkve. Naime, većini onih koji su se opredjeljivali za svećenički poziv u okviru Katoličke crkve bilo je omogućeno školovanje u Italiji. Ti su mladi ljudi ondje stjecali obrazovanje najviše razine. Svojim povratkom u Boku kotorsku, donosili su i duh suvremene epohe...
  
Boka kotorska 1420. – 1797.
Kulturna i umjetnička dostignuća Boke kotorske
  
Pročitaj cijeli tekst