Boka kotorska 1420. – 1797.
Vedran Krušvar

Kulturna i umjetnička dostignuća Boke kotorske
Posljednjih godina 17. stoljeća (prije 1697.) nastala je u Perastu i prva zbirka narodne poezije u južnih Slavena. Njezin je tvorac pomorski kapetan Nikola Burović (1655.-1737.). U zbirci se nalaze različite narodne pjesme – od bugarštica, junačkih i lirskih pjesama do popjevki i zdravica. Pjesme koje je Burović uvrstio u zbirku uglavnom su nastale u Perastu i okolici, a ima ih 130. Burović je stekao i priličnu reputaciju zbog sudjelovanja u pomorskim bitkama protiv Osmanlija.
Sredinom 18. stoljeća i znameniti je Peraštanin Ivan Antun Nenadić (1723. – 1784.) pisao osmeračke i deseteračke pjesme u duhu narodne poezije. Svoja je djela objavljivao na "slovinskom" jeziku, a pisao je i drame i djela teološkog karaktera. U jednom takvom djelu Nauk kerstjanski iz 1768. Nenadić prvi u Južnih Slavena zagovara načelo fonološkog pisma. Ovaj je autor svoje obrazovanje stekao u Padovi, gdje je studirao teologiju i crkveno pravo. Po povratku u rodni kraj imenovan je župnikom crkve u Dobroti, a u crkvenoj je karijeri dospio do položaja generalnog vikara kotorske biskupije.
Spomenuo bih na ovome mjestu još i pripadnike tzv. kotorskog historiografskog kruga.
Ivan Bolica je autor koji je živio u drugoj polovici 16. i u prvoj polovici 17. stoljeća. Na talijanskom je jeziku napisao biografiju blažene Ozane Kotorske. Njegovim je zauzimanjem u Veneciji 1616. tiskan Kotorski statut.
Ivan (Đivo) Bolica - Kokoljić živio je u 17. stoljeću. Školovao se u Padovi i po povratku u Kotor obavljao je razne javne službe. Bio je gradski sudac i bio je u više navrata izabran za poslanika svoje komune u Veneciji. Godine 1660. napisao je veliki ep Il Trifone u 12 pjevanja. U njemu opjevava život sv. Tripuna, zaštitnika Kotora, opisuje ljepote i prošlost Boke kotorske i Kotora, katedrale sv. Tripuna, opsadu Kotora pod Hajredinom Barbarossom iz 1539. i pod sultanom Mehmedom IV. iz 1657. godine. Pisao je na talijanskom jeziku.
Iz iste je obitelji i pisac Marijan Bolica, rođen u drugoj polovici 16. stoljeća. Studirao je u Padovi. Kako je bio dobar poznavatelj prilika u Osmanskom Carstvu, mletačka ga je vlada više puta koristila za rješavanje pograničnih sporova. Umro je u prvoj polovici 17. stoljeća. Ostavio je opis skadarskog sandžaka – politički spis napisan na talijanskom jeziku, a nastao 1614. godine. U njemu se detaljno opisuje ova administrativna oblast, a spis krase i literarni dijelovi.
Franjo Bolica je živio u 17. stoljeću. Službovao je u Kotoru, a poznato je i kako je vodio borbe s Osmanlijama. Iza sebe je ostavio rukopis Descrizione del Montenegro, Scutari, Antivari e Dulcigno con le loro adiacenze.
Timotej Cisila rodio se u Kotoru u drugoj polovici 16. stoljeća. Stupio je u benediktinski red, a 1605. postao je prior benediktinskog samostana sv. Jakova u Višnjici kod Dubrovnika. Od njegovih su se radova sačuvali rukopisi Il bove d'oro, u kojem je opisao povijest stare plemićke obitelji Bolizza i Memorie dalle Cronache di S. Giorgio.
Julije Balović, pomorski kapetan i junak, živio je od 1672. do 1727. Svojim je ratničkim i pomorskim pothvatima došao na dobar glas u mletačkoj floti. U Perastu je bio postavljen i za suca. Bavio se i književnošću, a prikupljao je i narodno pjesništvo. Od povijesnih je djela sačuvana njegova Kronika peraška koja se smatra njegovim najznačajnijim rukopisom.

  
 
  
  
Postoje brojni pokazatelji koji nas upućuju na to da prostor Boke kotorske valja tretirati kao dio mediteranskog i europskog kulturnog civilizacijskog kruga. Radi se o jedinom prostoru koji danas pripada Crnoj Gori, na kojem su od 16. stoljeća nadalje umjetnička razdoblja renesanse i baroka imala svoje predstavnike. Činjenica da je veliki dio ovog zaljeva pripadao Mletačkoj Republici, učinila je ovaj prostor otvorenim za brojne utjecaje tadašnjega modernog kršćanskog svijeta. Sasvim sigurno, važne zasluge za integraciju Boke kotorske u taj kulturni krug, ima i jedna institucija – Katolička crkva.
Najveći dio značajnijih pjesnika razdoblja baroka u Boki kotorskoj pripada kleru Katoličke crkve. Naime, većini onih koji su se opredjeljivali za svećenički poziv u okviru Katoličke crkve bilo je omogućeno školovanje u Italiji. Ti su mladi ljudi ondje stjecali obrazovanje najviše razine. Svojim povratkom u Boku kotorsku, donosili su i duh suvremene epohe.

Prvih godina 16. stoljeća, Kotoranin Bernard Pima, potomak poznate plemićke obitelji, stječe još za vrijeme studija u Italiji nemali pjesnički ugled. Pisao je uglavnom na latinskom. Postoje naznake kako je stvorio veliko knjiţevno djelo, od kojega su, naţalost, sačuvani tek fragmenti. U isto su vrijeme kao teološki pisci stasali braća Vicko i Dominik Buća. Teološko su obrazovanje stekli u Italiji, a po završetku studija živjeli su u Kotoru. U prvoj polovici 16. stoljeća Vicko je napisao nekoliko rasprava o Svetom pismu, dok je Dominik napisao tumačenja pokajničkih psalama.
Najznačajnijom se književnom ličnošću Boke kotorske u 16. stoljeću smatra Ljudevit Pasković (oko 1500.–1551.), koji je smatran i vrhunskim renesansnim pjesnikom 16. stoljeća uopće. Borio se protiv Osmanlija na Kreti u službi Mletačke Republike. Stvarao je na talijanskom i latinskom jeziku, a najviše je upamćen po petrarkističkim pjesmama. Prvu je knjigu Rime volgari (Obične pjesme) objavio u Veneciji 1549. na talijanskom jeziku. Godine 1551. objavljuje i zbirku Carmina. Pasković je prvi književnik s prostora današnje Crne Gore koji je uvršten u inozemne antologije.
Značajan kotorski pjesnik razdoblja renesanse bio je i Juraj Bizanti. Rođen je u Kotoru oko 1490., a umro je oko 1560. godine. Njegova je knjiga pjesama Rime ambrose objavljena u Veneciji 1532. godine. Stvarao je na talijanskom jeziku, uglavnom sonete. Sredinom 16. stoljeća u Kotoru je stvarao i Ivan Bono (Bolica), čije je najpoznatije knjiţevno djelo Opis zaliva i grada Kotora. Djelo je napisano na talijanskom jeziku i objavljeno je posthumno u Dubrovniku 1595. godine.
U razdoblju baroka, važno je kulturno središte bio grad Perast. Jedno od prvih imena baroka Boke kotorske je Peraštanin Andrija Zmajević (1624./28.–1694.). Nakon što je završio teološke studije u Rimu, imenovan je za peraškog župnika. God. 1671. postao je barski nadbiskup. Najznačajniji je po teološko-povijesnom djelu Država sveta, slavna i kreposna ljetopisa crkovnoga. Djelo je sačuvano na talijanskom i narodnom jeziku. Na ovoj je knjizi Zmajević radio od 1655. do 1675. Dao je pregled povijesti kršćanske vjere i crkve, kao i opis nekih događaja iz mletačko – osmanskih ratova. Napravio je i pregled povijesti crnogorskog prostora u srednjem vijeku. Bavio se prikupljanjem književnih djela, starijih i suvremenih, pisanih na narodnom jeziku. Poznato nam je i nekoliko njegovih pjesničkih uradaka.