POHVALA KAVALIJERU
IVANU BUROVIĆU

Vesela ti utros zora ishodaše van,
Povrh našijeh gora vodeć bio dan.
Kavalijera dozivala mlada Ivana
Burovića hrabrenoga dobra junaka:
Nazivam ti dobro utro, zora vesela,
Radujem se od veselja tvoga imena.
Prosuo si slavno ime na ove krajine,
Većma neg ja po svijetu moje pramove.
Tursku zemlju ti otimaš, duždu podavaš
A dužd tebe naresuje s kolajnama.
Ti si mjestu tvomu rodnu dika i slava,
Koji tursko robje vodiš i kule valjaš.
Turke sjećeš, Turke vodiš i lagumavaš,
A kući si Burovića jedina slava.
​  
Turci od tebe i tvȇ sablje mnogo se boju
Većma nego putnik mrnar čekat fortunu.
Turci od tebe straha imȗ na ove krajine,
Tere bježu na daleko i u planine.
Ti si ime vječno stekȏ od kavalijera
Er si duždu ti podao lijepa Trebinja
I popali i porobi ravna Ljubinja
I dovede sve junake od Ljubomira
I opušće s tvoga straha Hercegovina.
  
  

Nikola Burović

NIKOLA BUROVIĆ
(oko 1655. – 1737.)

Nikola Burović, rođen oko 1655. god. od djetinjstva je upućen na more kao i velika većina Peraštana.
Bio je vlasnik dva broda, tipa male fregate i gripa. Kada sam nije plovio, brodove je unajmljivao drugim peraškim pomorcima.
Veoma često sudjeluje u borbama s Turcima, redovito kao komandant vojnih odreda, i to kod Korona u Moreji 1685., kod Modona 1686., Herceg-Novoga 1687., Cetinja 1692., Trebinja i Klobuka 1694., Bara 1717. i Ulcinja 1718. godine.
U peraškoj opštini, Burović je vršio razne dužnosti, pa i dužnost načelnika. Umro je 1737. godine.
Burović se posebno zanimao za književnost, čitao je djela dubrovačkih pisaca i sam pisao. U Bogišićevoj biblioteci u Cavtatu (M 124) sačuvani su njegovi prepisi narodnih pjesama i vlastiti stihovi. Iz te zbirke se ovdje objavljuje njegova pjesma „Pohvala kavaliru Ivanu Buroviću“. Jedina njegova pjesma sačuvana u Perastu je „U pohfalu prisvjetloga i Pripoštovanoga Vicka Zmajevića“ i nju takođe objavljujemo.
Ivan Burović je bez sumnje najkrupnija figura mletačkog četovanja u hercegovačkom zaleđu Herceg-Novog i osvajanju toga grada 1687. godine. Za zasluge Burović je dobio veliki broj raznovrsnih priznanja, a poslije osvojenja čitavog spomenutog područja postaje nadintendant Herceg-Novog. U tom gradu je dobio od Venecije na poklon veliku kuću Mahmuda Bašića, koju je on pretvorio u dvorac. Tamo je prenesena biblioteka Andrije Zmajevića, koja je god. 1807. zajedno sa kućom izgorjela. Pjesma uzdiže Ivana Burovića kao slavu i Perasta i bratstva Burovića. Pjesma je napisana u rimovanim trinaesteračkim distisima.
Burovićeva pjesma posvećena Vicku Zmajeviću značajna je po izraženoj radosti da Zadar, koji se zbog postavljanja stranih nadbiskupa smatrao središtem tuđih uticaja, dobija nadbiskupa pobornika narodnog jezika. Pjesma ima 17 osmeračkih katrena, tipa AB – AB. Original nije sačuvan, a prepis je iz XIX stoljeća (NAP Miscellanea III, Pj. 16). Opširnije o Buroviću i njegovom književnom radu: Gracija Brajković, Pjesma kapetana Nikole Burović, zadarskom nadbiskupu Vicku Zmajeviću, Služba Božja 2, Makarska 1976, 128.-140.


[1] Poezija baroka, XVII i XVIII vijek, ANTOLOGIJA, str. 339. - 340.
  
Download