STJEPAN MAROVIĆ

Poezija baroka XVII i XVIII vijek, ANTOLOGIJA, Titograd, 1976, str. 365. - 366.


STJEPAN MAROVIĆ

(? -1832.)

O Stjepanu Maroviću malo se zna, pa čak ni godina rođenja nije zabilježena u Dobroti. Jedino je sigurno da je proveo život kao župnik dobrotske crkve sv. Eustahije, u kojoj je naslijedio Ivana Nenadića. Umro je u Dobroti 1832. godine.
Da se bavio pisanjem stihova iznio je još 1879. god. Srećko Vulović, navodeći da je „dobar dio“ pjesama kotorskoj mornarici napisao Marović i da su njegove pjesme u osmercu. (S. Vulović, Popis i ocjena..., Program CK Realnog i Velikog gimnazija u Kotoru, Zadar 1979., str. 17.). Na žalost, o ovim pjesmama danas nema traga.
Ova sačuvana pjesma, naravno, nije od značaja zato što ima politički prizvuk slavljenja vlasti, nego što se čak i takva pjesma pisala narodnim jezikom, iako je mletački funkcioner nije mogao razumjeti, a spominju se i „ptice...slovinske“. Pored toga važno je da Marović slavi posebno providura Soranca zato što nije primao mita, što znači da je to inače bio veoma čest slučaj. Soranco je poslednji vanredni providur Kotora 1796. -1797. godine.
Ova osmeračka pjesma sa katrenima, tipa AA – BB, čuva se u rukopisnoj zbirci IAK (PO 79.)


  

Prisvjetlome i priizbranome gospodinu
Gospodinu Lorencu Sorancu provedituru
estraordinariu kotorskome i sve države



PJESAN
(1796. - 1797.)

A ti slavljo priradosni,
U veselju svedj ponosni,
Ptice druge sve razbudi,
Sve slovinske oda svudi,

Tere glasom medahnijem,
A pjevanjem veselijem,
Razglasite slave ove
Časne kuće Sorancove.

Nek se prospu na sve strane
Ove fale izrijecane
Do Mlecijeh izbranijeh,
Kod skupštinah duždevijeh.

Neka vidu sva gospoda
Ovi poklon od naroda,
Koga časno skažujemo,
Svi Sorancu pridajemo.

A mletačkoj svoj gospodi
Falu dajmo u ovoj zgodi,
Koji su nas počastili
I Soranca učinili.

Vladaoca pričestita,
Koji sudi sveđ bez mita.
Nije taknuta bez obzira
Principova sva zahira,

Neg je drži do potrebe,
Da učuva puk i sebe.
  
Download