ŽIVOT BLAŽENE OZANE

V
,,Kaž´ mi, majko, sve ove gore
tko satvori i nebesa,
kojijema se svijet uresa,
jes' li čula, što govore?"
  
VI
Tad joj majka dopravila
govoreći: „Ovo stvori
jedan Gospod, kî je gori
na nebesijeh, kćerce mila,
 
VII
koji se rodi od Djevice,
i njegova svakolika
u Kotoru jes prilika
i slavi ga svak do ptice".
 
IX
Tadaj reče: „Kojim s' okom,
ah da mi se zgodit može,
da te vidim, dobri Bože,
samo jednim mojim okom,
 
X
čini mi se da bih tekla
sva ova polja, sve ove strane,
da moje tijelo ne sustane,
da se ne bih trudna rekla".
 
XI  
I toli bî Bogu mila
ova mlada Vlahinjica,
ona čista golubica,
da mu se je umolila,

XII
jere vidje, gdje goveda
jednom s paše doma tjera,
dijete s krunom od bisera
gdje veselo na nju gleda.

  
  
  

Vicko Bolica Kokoljić

VICKO BOLICA – KOKOLJIĆ
(kraj XVI – sredina XVII st.)
 
ŽIVOT BLAŽENE OZANE

Vicko Bolica – Kokoljić pripada jednoj grani veoma stare plemićke porodice koja je u Kotoru igrala veoma raznovrsnu, ali uvijek istaknutu ulogu. U grbu Bolica nalazi se bivolica (arb. bolitsa znači bivolica). Nazivali su se još Bunalica, Boličić i Bivoličić, Grbičić u „Gorskom vijencu“. Zbog velike razgranatosti i brojnosti, pojedini ogranci obitelji nosili su pučanske nazive, vjerovatno po toponimima njihovih imanja koja su posjedovali. Tako se npr. nadimak Bolica – Grabanto može dovesti u vezi sa nazivom jedne zemlje u Tivtu (Grabantovina), a vjerovatno je slično i sa Bolica - Kokoljićem.
Među Bolicama je bilo istaknutih pravnika (Ivan – Franjo je sudjelovao u kodifikaciji Kotorskog statuta, objavljenog 1616. god. u Veneciji, pored brojnih sudija, visokih gradskih funkcionera, izaslanika i dr.), vojnih lica (najpoznatiji je Zane, vojni komandant i crnogorski guverner, koga Njegoš spominje), sveštenika (povjerenici za katoličke misije u Albaniji), a bavili su se i književnošću.
O godini rođenja i smrti, kao i o životu našeg autora nema sigurnih podataka, jer su gotovo istovremeno živjele u Kotoru dvije osobe sa istim imenom i prezimenom, a nadimci se ne koriste uvijek. Izgleda da se neki poznati podaci odnose na onog drugog Vicka, koji se, kao vitez sv. Marka i istaknuta ličnost u Kotoru, spominje u više prilika.
Vrijeme nastanka „Života bl. Ozane“ Petar Kolendić datira oko 1628. god., pretpostavljajući da je pjesma nastala baš za tu godinu kada se očekivalo Ozanino posvećenje, odnosno poblaženje, kao prvi stepen procesa sanktifikacije. Isto tako, upoređujući dva dijela koja su se nalazila u istom rukopisu (prozni život blažene Ozane od Serafina Racija, novija varijanta i original pjesme Vicka Bolice). Kolendić utvrđuje da je Bolica u svom prigodnom djelu išao baš tragom S. Racija (Razzi, 1531. – 1611.). Zapravo, Bolica je koristio samo prvu petinu toga životopisa ili, tačnije, do Ozaninog zatvaranja u samostan sv. Pavla. Kotorska vjerska atmosfera mogla je biti autentično zabilježena, jer je Raci bio u Kotoru da drži korizmene propovjedi 1589. god., dakle svega 24 godine poslije smrti bl. Ozane (1565.).
Razlog zašto je Bolica pjesmu posvetio svojoj nećakinji Katarini Bučić („bratučedi“) sasvim je shvatljiv kada imamo u vidu da je ona tada bila nadstojnica baš u ženskom samostanu sv. Pavla, koji je bl. Ozana osnovala i tu živjela. Osim toga, prvo Ozanino službovanje bilo je u kući Buća.
Pjesma je barokno polimetrijska, jer je posveta u rimovanim dvanaesteračkim distisima (AA - BB - CC), dok je sam tekst Života u dvostruko rimovanim osmeračkim katrenima, tipa ABBA, sa ukupno 77 strofa, odnosno 188 stihova. Odabrani fragmenti iz Boličine pjesme se ovdje objavljuju prema radu Petra Kolendića (Boličin "Život blažene Ozane", Glasnik Skopskog naučnog društva, Skoplje 1926., str. 343. - 350.). Ali kako se original rukopisa koji je Kolendić koristio kod kanonika Ivana Matkovića sačuvao u Perastu (NAP R IV), trebalo je, prije svega, prema izvorniku ukloniti neke sigurne štamparske greške. Samo u nekoliko slučajeva odlučili smo se za drugačiju lekciju, navodeći u Napomenama razloge za to.
Rukopis iz kojega se objavljuju ovi Boličini stihovi nije autograf nego prepis Mata Riđanovića, sačinjen u Kotoru 11. februara 1671. god., kako je to navedeno odmah poslije naslova.[1]
 
[1] Poezija baroka XVII i XVIII vijek, ANTOLOGIJA, Titograd, 1976, str. 277. - 279.
Download