PRIGODNICE


KOLO DIKLIC ELIKONE
U SLAVU PRISVIJETLOGA
I PRIPOŠTOVANOGA
GOSPODINA ANDRIJE ZMAJEVIĆA

ARKIBISKUPA OD BARA,
KRALJEVSTVA SERVIJE
PRIMATA GOSP. VICKA SKURE


 
PJESAN

I

Utros kada bijela zora
Draga i mila puna uresa,
Iz svjetloga svoga dvora,
Ukaza se vrh nebesa,

II

Jedna misȏ veoma smiona
Dođe meni u pameti:
Da bih gore Elikona
Pošȏ utrom razvidjeti.

III

Su sve trudni da putovi
Kazaše se k tomu dvoru
Meni, er kaȏ putnik novi
Ne umijah naći goru.

  

Vicko Skura

VICKO SKURA[1]
(1645.-?)


KOLO DIKLIC ELIKONE

 
Između dvije ličnosti sa imenom Vicko Skura, koje srećemo u Maticama, jednoj se može utvrditi samo rođenje (13. 04. 1645. god., Matica krštenih, Kotor I, 40), a drugoj samo smrt (4. 10. 1689. god., Matica umrlih, Kotor I, 145/T). Risto Kovijanić se opredijelio da je naš pjesnik ova druga ličnost. (Prednjegoševsko doba, Titograd 1196., str. 519.).
Međutim u istoj Matici umrlih, za ovog drugog Vicka ima još dva podatka, i to da je bio sekretar vanrednog providura i da je umro od 30 godina. Ovaj drugi podatak isključuje mogućnost da je mogao 1671. god. pjevati Zmajeviću, jer je tada imao svega 12 godina. Iz tog razloga opredijelili smo se da je Vicko Skura, rođen 13. 04. 1645. god., pisac prigodnica Zmajeviću.
O njemu, inače nemamo nikakvih drugih podataka. Sami stihovi govore o klasičnoj i teološkoj naobrazbi i o vještom versifikatoru.
I kod Skure je, kao i kod ostalih pjesnika toga vremena, jako naglašen osjećaj "slovinstva".
Kako nijesmo imali uvid u original, pjesmu dajemo prema transkripciji Srećka Vulovića (Spomen knjiga, Zagreb 1888., str. 19. - 32.)


[1] Poezija baroka XVII i XVIII vijek, ANTOLOGIJA, Titograd, 1976, str. 319. - 320.
  
Download
Vicko Skura
KOLO DIKLIC ELIKONE U SLAVU PRISVIJETLOGA I PRIPOŠTOVANOGA GOSPODINA ANDRIJE ZMAJEVIĆA

ZAVIDOST PREDOBIVENA OD SLAVE PRISVIETLOGA I PRIPOŠTENOGA GOSPODINA ANDRIJE ZMAJEVIĆA